SMIRILE SE STRASTI
Smirile se strasti i sad mogu normalno napisati o čemu se radi.
Dakle,kao što rekoh, normalnija sam, ne pucaju me paranoje, bar za sad
Obečala sam napisati što me toliko opsjedalo...
Nakon godinu i pol, ponovno se vraćam na stari posao od kojeg mi se bljuje,nemam drugog izbora,za sad 
neću biti s curama po cijeli dan 
starija curka ide u vrtić a malecka će na žalost biti u rukama bake servis jer nema drugog
izlaza, za sad
uz sve te novonastale situacije imam još hrpetinu predavanja...
15 ispita, nekoliko referata itd...
od toga mi se ne bljuje, to stvarno volim
i ponosna sam na sebe što sam stepenicu bliže ispunjenju moje životne želje...
Ali... kad me primi dobro poznati ali onda pošizim jer se bojim da neću sve stići, da neću sve uskladiti..
Bojim se da ne razočaram dragog koji mi je bezuvijetna podrška i koji od početka vjeruje u mene, kad ni ja nisam u sebe vjerovala...
Bojim se da ne zapostavim cure...
Bojim se da neću uspjeti...
Zato jer sad moram uz sve to i raditi...i to na mjestu od kojeg mi je zlo...
Nadam se da neću morati još dugo...
Nadam se kad završim sa ispitima da ću uspjeti
dobiti toliko željeni posao i omogućiti nam bolji život...
U smislu financija i sigurnosti a i u smislu manje stresnog posla, time ću i ja biti ispunjenija i zadovoljnija i konačno raditi ono što volim 
SINOĆ SAM PUKLA KO KOKICA
Sinoć sam pukla ko kokica 
Ali...zato sam danas puno bolje
Tu sam se ispucala,dočekala dragog sva happy 
Uglavnom nemam pojma kako, došli smo na istu temu,gore spomenutu 
Opet sam se rascmoljila...nisam mu mogla normalno reći što je...
On me kuži... ili se raspekmezim ili 
Ja bi već odavno ispizdila da sam na njegovom mjestu...
Ne kužim zašto je tako...
Jedino u što sam sigurna je da to ne radim namjerno...
Spontano se rasplačem...ili zašutim...
Lakše mi je napisati...
O stvarima koje me muče...kasnije ću, navečer...
Odoh se sada posvetiti djeci 
I usput skuhati nešto mljac za ručak 
ISTE SMO SNOVE SANJALI...
Iste smo snove sanjali...
A onda odjednom...
Ponekad više ne znam što zapravo želim...
Bojim se promjena...bojim se kad ne znam što me očekuje...
"Što ako" i "ali" riječi su koje se gotovo svakodnevno nalaze na mojem meniju...
Znam da nije isprika ali...slijedom okolnosti ili naslijedno...ili ne znam kako...
...jednostavno sam takva...
Bilo bi savršeno kad bi mogla zaviriti u kristalnu kuglu i doznati što me čeka...
Tako bi mogla izabrati pravi put bez boli, bez straha od neuspjeha...
Bez živciranja...
Nažalost to nije moguće pa mi ne preostaje ništa drugo nego gubiti živce, gristi nokte i buljeći noću u prazan strop gubiti se u mislima...
Ponekad se toliko zapetljam u razmišljanju da stvorim probleme iz nečega što se zapravo nije ni dogodilo...a možda ni neće...
Zašto je to tako???
Zašto ne mogu mirno živjeti, boriti se za bolje, pa ako i ne uspijem, okrenuti novi list i jednostavno krenuti dalje.
Bojim se novog...bojim se nepoznatog...bojim se riskirati...
A tko riskira taj i profitira...
Bojim se da ja volim igrati na sigurno...
To mi je velika mana...ali...
Bitka je tek počela...moram izaći kao pobjednik
Želim se promjeniti...jer imam tri jako dobra razloga...
Tri jako dobra razloga...koji su mi velika podrška u svemu i guraju me naprijed...
Dva sada spavaju mirnim snom...
A treći će svaki čas stići kući s posla...
Moram se trgnuti radi njih...radi nas...
Trudim se, korak po korak...
Nije mi lako...ali nastojim se držati novih pravila igre